. . . LjuBaF MoJa :) . . .
20.04.2006., četvrtak
...
|
I traje to tako. Ovo neko nedefinirano stanje. Bar u mojoj glavi... Čini mi se da je kod njega sve u redu. I ja sam kriva tome, znam. Ali što ću kad se ne mogu dugo ljutiti na njega. Kad radije zatvorim oči i poljubim ga nego da njavram... Ali to onda za posljedicu ima nerješene probleme koji eto sada dolaze do izražaja... Nema sretne ljubavi kaže pjesma... A ja sam mislila da je moja sretna... Bar se činila takvom... Moj dragi je divan... Većinom. Većinom zaista ne mogu vjerovati da sam uspjela naći nekoga tko je toliko dobar, zanimljiv, pametan i... Budimo iskreni... Tko me može trpiti. Jer ruku na srce nisam ja najlakša osoba u vezi. Određene stvari očekujem, i ako se to ne ispuni... Ni ne trudim se ići dalje. On to zna. Tako smo nekako i započeli... Prije 5 godina kada je on meni rekao da on ne želi vezu. Ne želiš vezu? E pa super, ne želiš onda ni mene. Naime, baš je bio izašao iz veze gdje ga je cura prevarila ko zna koliko puta, bio povrijeđen... I nije htio ponovo započinjati nešto novo. A ja? Ja nisam bila za te kvazi vezice. Ako želim nekog za jednu noć, ha brate mili to je bar lako naći. Ali ako i drugi dan razgovaram s tobom, očito ne želim nešto na jednu noć. I tako je moj dragi nakon što smo ''raskrstili'' sljedećih pola godine proveo nagovarajući me da odem s njim na kavu. A ja nisam imala novaca na mobitelu, ili mi je baš zadnja poruka bila kad je on poslao sms. I tako se to vuklo mjesecima, dok jednom, igrom slučaja, nismo dogovorili nekakvu kavu... Koja je završila našim drugim poljupcem. Skrećem s teme, znam... Ali zaista smo imali lijepih trenutaka... Bojim se što će biti sa mnom ako se sve ovdje prekine... Moj dragi je osoba koja me naučila da nisam jedina na svijetu. Osoba uz koju sam naučila koliko mogu voljeti... Koliko imam za dati. Vjerovao je u mene kad ni ja sama nisam bila sigurna da sam nešto posebno. On me učinio boljom osobom. S njim sam sve, bez njega ništa... Ma dobro nije baš tako patetično. Svjesna sam činjenice da ni ja njemu možda nisam zadnja a ni on meni... Ali znam da nikad nikoga neću voljeti kao njega... I bila bi šteta provesti ostatak života znajući da tvoja druga polovica postoji... Ali da je negdje daleko od tebe... |
- 02:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
17.04.2006., ponedjeljak
Odlazim...
|
Danas, bojim se, zauvijek. Znali smo se mi i ranije posvađati, gdje bih ja demonstrativno lupala vratima i bježala u utočište svoga doma. Ignorirala njegove poruke i pozive jedan dan i onda mu se javila. Ali ovaj put nije tako. Ovaj put neću tako lako moći prijeći preko stvari preko kojih prelazim otkad smo zajedno. Njemu je moje mišljenje sasvim apsurdno. A meni njegovo predstavlja lakši izlaz. A meni je dosta lakših izlaza... Dosta mi je odgađanja problema. Dosta mi je mazanja očiju. Ne marim više za tim. Ne želim to. I ne želim da se ova situacija nastavi. On nije spreman mijenjati konkretno te stvari. A ja više nisam spremna praviti se da je sve u savršenom redu... Boli me... Bože, kako me boli... Osjećam kao da će mi se unutrašnjost raspršiti u tisuće sitnih komadića... Osjećam kao da ostajem bez cijele sebe... Osjećam kako će onaj mizerni dio koji ostane biti nedovoljan da bi ikada više osjećala ovo što sada osjećam. Da bi se ikada više predala nekom ovako potpuno kao što sam se predala Njemu... Nikad više, bojim se... I Njega boli, znam... Voli me više od sebe... Kao i ja Njega... Ali ne ide... A ja stvarno više ne mogu trpiti svađe oko istih stvari... Volim ga, Bože... Ali ne mogu... Ne mogu više... :( |
- 02:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #
11.12.2005., nedjelja
Volim ga, ali...
Ponekad mi se čini da je ono što zovemo 'Mi', potpuno kriva konstatacija. Da to ne postoji. Da smo nas dvoje samo dvije jedinke koje su nekom čudnom konstelacijom zvijezda pripale jedna drugoj... Bez razloga. Bez ikakvom vidljivog motiva, i sa samo jednom svrhom : postupno shvatiti kako si ne pašemo.Kompliciram, znam. Ali ponekad mi se zaista čini da si ne pašemo. Ponekad kaže neku stvar koja me iznenadi (na onaj loš način). Često postupa na način koji meni uopće ne odgovara... Sve češće mi se čini da možda nismo jedno za drugo. A onda se sjetim koliko njegova ruka paše mojoj ruci. Koliko njegove usne pašu mojima. Kako nam pogledi zavodljivo šaputaju. Sjetim se koliko mi znači njegov zagrljaj. Sjetim se... Da ga volim. No onda se sjetim i svih onih situacija u kojima smo se razišli u mišljenjima, ili djelima. Sjetim se koliko me puta razljutio. Sjetim se koliko puta je rekao krivu stvar, u krivo vrijeme. Pokušavam prebrojati koliko puta mi je rekao 'Oprosti'... I ne mogu. Govori mi to često. Često zezne stvar. A ja uvijek oprostim. Uvijek... Samo koliko će još trajati to uvijek? On je tako siguran da smo jedno za drugo. Siguran je da smo stvoreni da proživimo ostatak života zajedno. Ja nisam tako sigurna. Čini mi se da se u više stvari razilazimo, nego slažemo. Kao da smo u onim bitnim stvarima potpune suprotnosti, a tu negativnost rješavamo pozitivnim rezultatom na drugoj strani. U krevetu. Zezancijom. Previše misli mi se vrti ovih dana po glavi... Nitko mi nije rekao da će ljubav biti ovako teška. |
- 22:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
24.11.2005., četvrtak
On spava...
Mog dragog san uvijek prene prije mene. Ranije to nije bilo tako. Ranije je on mene doslovno mučio da ostanem budna kao i on... A sada... Sad legne u krevet i u tili čas zaspi. A meni ne preostaje ništa drugo nego sa osmijehom promatrati njegovo lice dok spava...Gledam je dok spava, slušam kako diše... Sve do jutra... Kada mi ga san ne otima samo tako. I kada me njegov poljubac natjera da zaboravim da je ponovo zaspao prije mene :) Sve do sljedeće večeri... |
- 01:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Negdje još čuvam nešto za tebe Kad dođu jutra puna nevoje I kad nam ništa ne ide Pogledaj u mene Ako nas tužne jutrom probude I srce stisne se od nevoje Ja čuvam nešto za tebe Pogledaj u mene To može dati samo onaj koji te Kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele Pogledaj u mene Ako nas tužne jutrom probude Ja čuvam osmijeh za tebe Ako nas tužne jutrom probude I srce stisne se od nevoje Ja čuvam nešto za tebe Pogledaj u mene To može dati samo onaj koji te Kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele Pogledaj u mene Ako nas tužne jutrom probude Ja čuvam osmijeh za tebe |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||